Najljepši dio Crikvenice

Šetnja Kotorom iznad Crikvenice

Ukratko o Kotoru

Naselje Kotor smješteno je u zaleđu Crikvenice ispod vrha istoimenoga brijega (na nadmorskoj visini od oko 140 metara) s kojega se može nadzirati ne samo kopneni put prema udolini Vinodol nego i plovidba morskim kanalom između kopna i otoka Krka. Ova uzvisina omeđuje Crikvenicu sa sjeveroistočne strane, a neposredno ispod nje vijuga korito Dubračine, koja se uglavnom napaja vodom iz Tribaljskoga jezera i ulijeva u more u Crikvenici tik do župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Iz središta Crikvenice do brda Kotor vodi istoimena Kotorska ulica koja se pruža duž podnožja brijega, a od nje se odvaja stari makadamski kolni put koji vodi do naselja smještenog navrhu glavice brijega.

Crikveničani su prije naseljavanja današnje Crikvenice živjeli u naselju Kotor na obližnjem brijegu, koje se spominje još u 13. stoljeću. Kotorska je župa bila u sastavu srednjovjekovnoga gradića Grižana, a stanovnici su bili vrlo pobožni, o čemu svjedoči broj crkava, uz koje su bile vezane i bratovštine (Sv. Šimuna, Sv. Trojstva, Presvetog Tijela, Sv. Marije, Sv. Jurja i Sv. Nikole). Godine 1776. je veliki požar opustošio Kotor, a većina stanovništva se seli prema moru.

Nalazi se samo nekoliko stotina metara od centra Crikvenice i do njega se može doći na više načina: automobilom do parkinga i onda pješice desetak minuta ili šetnjom od centra Crikvenice prema sportskoj dvorani pa onda asfaltiranom cestom ili stepenicama. Ova druga varijanta traje jedno pola sata.

O vama ovisi koliko vremena ćete posvetiti razgledavanju Kotora. Moja današnja šetnja krenula je od stana pa preko Marušićevog zajma prema Kotoru.

Ovdje sam, za promjenu, odlučio prvo krenuti prema Guljanovom dolcu. Na sjevernoj strani brda Kotor, u neposrednoj blizini Crikvenice, na rubu slikovitoga Guljanovog dolca, dva su velebna hrasta medunca (Quercus pubescens) višestoljetne starosti. Na njihovu vrijednost ukazali su članovi Društva Crikveničana, koji se, među ostalim, brinu i za ostale prirodne vrijednosti svojega kraja. Zahvaljujući njihovom velikom zalaganju da se hrastovi zaštite, početkom 2002. godine Županijska je skupština Primorsko-goranske županije donijela odluku o njihovoj zaštiti u kategoriji spomenici prirode – pojedinačna stabla.

Starost stabala približno je procijenjena na 350 i 400 godina, no to je samo gruba procjena pa je moguće da su stabla još i starija.

Dva hrasta stoje kao svjedoci nekih prošlih vremena kada su ovdje rasle bujne submediteranske šume bijelog graba i hrasta medunca. Šume su ljudi s vremenom krčili i pretvarali u pašnjake, pa tako i Guljanov dolac,

Od Guljanova dolca krećem prema Kotoru, ali kružno kako bi došao do jedne od više crkvica koje su bile na Kotoru. Ova je ujedno i najveća i zove se crkva svetoga Trojstva.

Do ove crkve se uspinje, a nakon toga se više manje, uglavnom spušta, što znači kako slijedi laganiji dio šetnje. Nakon otprilike 20 minuta dolazi se do "centra" mjesta. Vikendom ima dosta posjetitelja, pa je tako i danas, osim nekoliko obitelji bila i grupa njemačkih turista s kojima smo malo popričali pa su tako rekli kako su mogli birati ili šetnju do Kotora ili kupanje u bazenu i odlučili su se za varijantu šetnje iako nitko od njih nije bio mlađi od 60-ak godina što samo pokazuje kako nikad godine nisu problem, već je sve stvar dobre volje i želje.

Na otprilike pola puta do "centa" mjesta, naići ćete na jednu lijepu lokvu na kojoj su se u nekim vremenima pojile domaće životinje.

Kotor je kroz povijest imao stalne stanovnike, nažalost, sada ima samo par njih koji dolaze ponekad, ali ima i kuće za odmor. Koliko god puta bio na Kotoru, uvijek je lijepo i danas sam baš razmišljao kako bi, u ona "starija vremena" potrošio par filmova na fotoaparatu samo na Kotoru. Uglavnom, evo nekoliko današnjih fotografija naselja.