"Frankopanski nedjeljni đir"
Iako je tek početak travnja, neuobičajeno toplo vrijeme mami na aktivnost na otvorenom. Crikvenica se ovih dana pomalo puni turistima pa vožnja bicikla po ulicama Crikvenice nije neka pretjerana sreća zbog gužve. Zato sam se odlučio malo povući u brda.
Ruta koju sam prošao mogla bi se sažeti na dvadesetak kilometara uspona i otprilike toliko spuštanja. Kako me makadam i razrovana cesta čekao na potezu od Križišća prema Melnicama, odlučio sam krenuti preko Triblja normalnom, asfaltiranom cestom. Ovo proljetno vrijeme je idealno za vožnju zbog idealnih temperatura pa se lagani uspon do Triblja niti ne osjeti. Malo žešći uspon je prema Driveniku i onda prema Križišću.
Spajanje na Karolinu Suzanićevom cestom
Križišće je s razlogom dobilo to ime. Centar mjesta je isprepleten sa nekoliko ulica koje vode u raznim smjerovima, a ako se uključite na popločenu ulicu koja vodi prema crkvi i školi u Križišću, spojili ste se na Karolinu.
Cesta je dobila ime po austrijskom caru Karlu VI. koji je, između ostalog, poznat i po tome što je u njegovo vrijeme utemeljeno brodogradilište u Kraljevici, a on je sa Hrvatima sklopio sporazum koji se zove "Pragmatička sankcija" i važan je zbog toga što je tim sporazumom dopušteno i ženskim članovima iz obitelji Habsburg mogućnost dolaska na vlast. Taj dokument je i razlog što je na vlast mogla doći carica Marija Terezija.
Uglavnom, gradnja ceste je započela 1726. godine, a svečano je otvorena 1728. godine kada je njom prošao i sam car po kojemu je cesta dobila ime. Ova cesta je bila prva cesta koja je povezivala kontinentalnu sa primorskom Hrvatskom i sa svojih otprilike 105 km povezivala je Karlovac, Fužine, Meju. Kako je nedostajao spoj ceste sa Kraljevicom, u "priču" se uključuje trgovac iz Kraljevice Suzanić koji daje novac za izgradnju spojne ceste od Križišća prema Melnicama koja je dobila naziv Suzanićeva cesta.
Već nakon stotinjak metara nailazi se na neočekivanog "stanara" uz cestu, a to je bunker.
 |
| Bunkere je napravio Slovenac Rupnik, a napravljeni su sa svrhom dojava o opasnosti već u Kraljevini Jugoslaviji, a kasnije su ih u Drugom svjetskom ratu koristili i talijanski i njemački vojnici |
Kako je cesta u dosta lošem stanju te se miješaju uništeni asfalt i makadam, ne preporučam je za osobne automobile, niti za cestovne bicikle. Mislim kako bi se i gravel biciklisti malo napatili. Sa mtb biciklom ide se bez problema. Pružaju se lijepi pogledi na Drivenik, Križišće i zaseoke, pa sve do Krka, Krčkog mosta i sl.
Nakon otprilike 6 km dolazi se do Melnica. Ovdje se može skrenuti na raskrižju desno u smjeru Zlobina ili vidikovca Mahavice ili se skrene lijevo u smjeru Hreljina što je bio i moj plan. Odmah na početku očekuje vas adrenalinska bomba u obliku spusta od nekoliko stotina metara gdje ćete definitivno poboljšati prosječnu brzinu bicikliranja.
Do gradine Hreljin ima više puteva, ali je meni nekako najbolji onaj pri kojemu se prati znak za groblje jer je gradina u neposrednoj blizini groblja. Ovim putem je po meni i najjednostavniji dolazak automobilom.
Stari grad Hreljin
Stari grad Hreljin je jedan od posjeda Frankopana pa ćete odmah zapaziti tabelu projekta "Putevima Frankopana".
Web stranica "Putevima Frankopana" o navedenom kaštelu piše sljedeće:
"Narodni naziv "Gradina" mogao bi ukazivati na najdrevniju, prapovijesnu fazu Hreljina. Kasnije je Hreljin vjerojatno bio dio lanca rimskih fortifikacija Septem turres. Godine 1255. postaje posjed knezova Krčkih, odnosno Frankopana. Prvi spomen Hreljina seže u 1225. godinu kada je hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. Vinodolsku knežiju, u sklopu koje se nalazio i Hreljin, darovao knezovima Krčkim, a nešto kasnije njegovi čelnici 1288. godine potpisuju i Vinodolski zakon. U Hreljinu je 1440. godine izdana glagoljska isprava kojom knez Ivan daruje zemlju pavlinima samostana Svete Marije u Crikvenici. Od 16. stoljeća u posjedu je aristokratske obitelji Zrinski i važna tvrđa u obrani od Osmanlija za provala prema Istri i Sloveniji. Nakon izgradnje Karolinske ceste stanovništvo se seli na obližnji Piket, 1789. godine ukinut je hreljinski kaptol, a nakon 1790. godine grad je napušten. Tlocrt grada pokazuje nepravilnosti, što je uvjetovano konfiguracijom tla. Najstariji dio, sâm Kaštel, smješten je u jugoistočnome dijelu grada. U nepravilnoj osnovi ističu se kvadratna i okrugla kula. Grad je imao južni i sjeverni ulaz. Danas o slavi Hreljina, osim ostataka gradskih bedema i drugih zdanja, svjedoče dvije crkve, točnije njihovi ostaci: zvonik crkve Svetoga Jurja te sačuvana kapelica Blažene Djevice Marije ili Majke Božje Snježne."
Za još bolji dojam preporučam i obilazak šetnice koja se nalazi pored gradine i uz koju se nalazi nekoliko edukativnih ploča sa objašnjenjima. Ovim putem možete doći i pješice iz centra Hreljina u laganoj šetnji koja traje 20-ak minuta. Šetnica je lagana, bez nekih velikih uspona ili opasnijih dijelova.
Iako postoji i mogućnost kružne ture preko Šmrike, Jadranova i Dramlja, odlučio sam se vratiti gotovo istim putem, samo što nisam dio od Triblja do Crikvenice išao cestom, već šetnicom uz Dubračinu.
Ako nekoga interesiraju tehnički podaci o navedenoj ruti, evo linka i qr kod:
Primjedbe
Objavi komentar